Zenički prevrtač
Historija
Grupa zaljubljenika i stručnjaka za uzgoj golubova iz Zenice, krajem osamdesetih godina stvorila je novu rasu goluba. Veoma atraktivnog izgleda sa naglašenim letom i prevrtanjem u zraku. Zenički prevrtač se od 1996. godine, uz njegov radni standard, počeo pojavljivati na izložbama širom Bosne i Hercegovine. A 2002. godine na 17. međunarodnoj izložbi sitnih životinja u Zenici, priznat je standard ovog goluba.
Zenički prevrtač je nastao ukštanjem orijentalnog, zagrebačkog, sarajevskog i bačkog prevrtača, te lokalnog goluba. Sa obzirom da ima dosta ličnosti sa orijentalnim prevrtačem i prevrtanje u zraku mu je dosta slično ovoj vrsti goluba. Specifičnost zeničkog prevrtača je u tome što prilikom postizanja velikih visina i kod povratka vrši prevrtanje. Golub se prevrće na leđa praveći veliki broj premeta koje završava sjedanjem na rep i poslije toga ponovo se vraća svome jatu u letu.
Standard
Opšti izgled: Golub je srednjeg rasta, nešto sitniji od goluba uličara, skladnih proporcija dobro razvijenih grudi, blago isturenih napred.
Živahne je prirode i spada u grupu srednjokljunih letača prevrtača.
Karakteristika ove rase je da nosi krila ispod repa, koja se ne dodiruju što čini skladnu cjelinu u vizuelnom smislu.
Glava: Nešto manja, sitnija od glave Orijentalnog prevrtača, sa malom zaravni na tjemenu, bez uglova – ispupčenja, sa lijepo zasvođenim čelom koje prati liniju kljuna.
Oči: Krupne, bijele boje, očne ringle su malo naglašene, jednostruke i svijetle boje (toleriše se pojava tankih žilica u uglovima očiju).
Kljun: Nešto kraći od srednje dužine, u korijenu prilično jak, malo povijen na dole prati liniju čela, svijetle boje, dok je kod plavih, plavokovanih, vugastih i crnih, moguća pojava piktne na kljunu (nešto tamniji kljun) ali su cjenjeniji primjerci sa svijetlijim kljunom. Nosnice su nenaglašene.
Vrat: Srednje dužine, kod glave nešto tanji tako da lijepo (zvonasto) naliježe na trup, i u gornjem dijelu je sasvim malo povijen unazad.
Grudi: Dosta dobro razvijene, zaobljene i blago isturene naprijed.
Leđa: Nešto kraće dužine, prilično široka, malo ulegnuta (sedlasta bez uglova).
Krila: Dobro razvijena, opuštena (drže ih ispod repa) ne dodiruju se međusobno i ne dodiruju podlogu, neznatno su kraća od repa sa jakim i dobro razvijenim letnim perima.
Rep: Srednje širine (širine prsa) sa 12–16 pera, dobro razvijenih, koji u odnosu na tijelo (leđa) čini ugao od 30–50 stepeni. Poželjan je zaobljen rep koji se od korijena lagano širi i izgleda malo lepezasto, dok se toleriše malo uži i malo zbijeniji rep.
Noge: Nešto kraće od srednje visine, široko postavljene i crvene boje, dok je boja noktiju u korelaciji sa bojom kljuna. Pojava operjanosti unutarnjeg dijela nogu je dozvoljena.
Perje: Čvrsto, gusto, dobro priljubljeno uz tijelo sa naglašenim sjajem.
Boje: Gaje se u svim standardnim bojama: crna, žuta, crvena, vugasta, plava sa crnim prugama, kovana u svim bojama, siva sa i bez pruga i sve su boje intenzivne.
Veće greške: Neskladno (izduženo) tijelo, uska izdužena glava, uska i duga leđa, nošenje krila na repu, dugačak, tanak, špicast i usađen kljun (ulegnuće između kljuna i čela), drvenasto perje, dok je pojava kape i žutih očiju greška za diskvalifikaciju, žute i crvene obočnice, suviše kratke ili suviše duge noge.
Manje greške: Robusno tijelo, nešto kraći i uži rep, slabije razvijena letna pera, malo rozkaste oči, olukast ili zasvođen rep (vilo pero nije greška ako je fino formirano i nalazi se u sredini repa).
REDOSLJED KOD OPISNOG OCJENJIVANJA:
– opšti utisak
– glava, oči i kljun
– stas
– figura
– boja